Četvrti mesec

Već danima čekam da se pomeriš. Nadam se da ćeš mi poslati bar mali signal da si tu. Možda je još rano, ali čini mi se da ću osetiti i tvoj najmanji pokret.

Ljudi oko mene su već počeli da se raspituju šta si. Kao da ja znam! Kažem da to nije ni bitno, voleću te isto. Onda mi pojedini ljudi dele savete šta treba i ne treba da radim. To je ponekad malo naporno jer niko ne zna kako se ja osećam i kako je nositi tebe u stomaku. Za njih je njihova beba bila nešto posebno, kao što si i ti za mene i zato radim samo ono što osećam da treba.

Uskoro ćemo saznati kolika si. Ako se lepo namestiš, možda će doktor moći da nam kaže i pol. Katarina, tvoja sestra od tetke kaže da si njena beba – bata. Mamina koleginica kaže da si devojčica. Puštam ih da pogađaju, da mi gledaju pupak i oblik stomaka jer izgledaju tako ubeđeni u to što govore.

Ne znam da li sam ti već rekla da pravim tvoju zimnicu. Skupljam stvarčice koje me vezuju za tebe, stavljam ih u male teglice a kad nakupim dovoljno teglica poređaću ih na policu, baš kao pravu zimnicu. U jednoj teglici je test sa dve linije. To sam morala da sačuvam. U drugoj je tvoja prva fotografija sa ultrazvuka. Tu će još doći i trakica sa tvoje ruke iz bolnice, pa možda tvoj pupak, prvi zubić, tvoja prva cucla… Želim da imaš sve to.

Još uvek se ne pomeraš. Znam, tek smo u 16. nedelji ali par puta mi se učinilo da osetim nešto. Da li spavaš ili si još uvek tako mala da ne možeš da me udariš dovoljno jako? Obećavam da se neću ljutiti! Slobodno me zvizni!

Nisam ti se baš mnogo hvalila u poslednje vreme jer smo živele prilično intezivno. Pre svega, treba da znaš da tvoja mama više nije gospođica nego gospođa! Smej se koliko hoćeš ali meni to uopšte ne zvuči toliko loše. Pre četiri dana smo u zemunskoj opštini rekli da ćemo čuvati, voleti i paziti jedno drugo. Stavili smo i burme na koje se i ja i tvoj tata još uvek navikavamo. Posle venčanja smo sa kumovima otišli na ručak i divno se proveli. Čeka nas i veliko venčanje, u crkvi i restoranu ali to tek za dvadesetak dana.

Danas idemo na UZV da doktor vidi kako se osećaš. A meni je jako, jako vruće. Stalno otkrivam stomak da bi i tebi bilo prijatno ali nikako ne uspevam da se rashladim.

Na poslednjoj kontroli smo tvoj tata i ja ušli u ordinaciju prepuni očekivanja jer smo se nadali da će nam doktor otkriti da li si dečak ili devojčica. Ali, ti si ležala zavaljena na leđima, sa jednom ručicom podignutom do usta, izgledalo je kao da sisaš prst a doktor je rekao da verovatno to i radiš. Onda si nam, malo po malo, potpuno okrenula leđa i mogli smo samo da vidimo tvoju malu kičmu. Doktor je dugo proučavao deo po deo tvog tela i na kraju rekao da je sve u najboljem redu i da dodjemo za 4–5 nedelja. Nadam se da će tada videti ko si, da bar znam kako da te zovem.

A juče, u ordinaciji kod državnog lekara, moja doktorka je tumačila izveštaj sa ultrazvuka koji sam joj odnela. Rekla mi je da si dugačka 143 mm (već si prava, velika beba), imaš duge kosti, bubrezi su ti u redu, sve  ostalo se slaže sa nedeljom u kojoj je ultrazvuk rađen. Bila sam jako srećna, pogotovo što sam samo deset minuta pre toga, dok sam sedela u čekaonici, osetila tvoje prvo golicanje! Imala sam osećaj kao da mi bubica mili po stomaku. Onda se to ponovilo još par puta i ja sam konačno shvatila – pa to ti golicaš iznutra! Konačno! Moja beba se konačno oglasila. Mislila sam da si lenja i uspavana na mene i da se još dugo nećeš pokrenuti ali si me iznenadila najprijatnije moguće.

Sinoć si me golicala neprestano, kao da mi je stomak pun malih mrava koji mile na sve strane. Tata se samo smejao i pitao Jel opet?. Žao mi je što i on ne može da oseti tvoje pokrete.

Ugojila sam se još 2 kilograma ali mi svi kažu da izgledam isto kao pre. Valjda se sve to pravilno rasporedilo, ili je sve otišlo u stomak. A moj stomak je stvarno veliki! Pitala sam mamu kakve su bile  njene trudnoće i zaključila da je to verovatno nasledno – i njoj je stomak bio veliki od samog početka ali je od šestog meseca rastao znatno sporije i nije bila ogromna. Videćemo kako će biti sa nama. Plašim se samo onih sarmica koje dolaze…

back to top